Trilogija o ljetovanju, napisana 1761., među najpoznatijim je Goldonijevim komedijama, no dosad nije objavljivana na hrvatskome, premda je s uspjehom izvođena u HNK u Zagrebu od 2003. do 2007. godine. Sastoji se od tri samostalna dramska teksta (Pomama za ljetovanjem, Zgode na ljetovanju i Povratak s ljetovanja) s istim likovima i povezanom radnjom, koja je prema mišljenju talijanskoga teatrologa Guida Davica Bonina »bez sumnje najveći napor kazališne kombinatorike u čitavu Goldonijevu opusu«.

Tema Trilogije je odlazak bogatih građana na ljetovanje, inače čest predmet iluminističke društvene satire, koji u Goldonija označava početak njegovog kritičkog odnosa prema novoj društvenoj skupini u usponu. U ovom djelu Goldoni više nije glasnik mita o dobrom građaninu, kao što je to bio u Kafetariji, već moralist koji kroz priču o sentimentalnom odgoju četvoro mladih ljudi daje gledatelju melankoličnu pouku o izgubljenoj sreći. Međusobno nadmetanje građanskih obitelji pri odlasku na ljetovanje, kojim se želi dati privid bogatstva i slobode, tijekom drame se razotkriva kao robovanje nemogućim pravilima okrutne društvene igre, u kojoj se žrtvuju temeljni ljudski odnosi. Osim uspjelih duhovitih karikatura mahnitih građana, pojedini se likovi odlikuju složenom psihologijom kakvu je Goldonijeva dramaturgija uspješno osvajala za pozornicu. Mlada Giacinta iz Trilogije u tom je smislu dostojna članica Goldonijeve galerije snažnih i tjeskobnih ženskih likova predvođenih gostioničarkom Mirandolinom.

Uz izvornik i prijevod knjiga sadrži predgovor o Carlu Goldoniju i njegovoj Trilogiji Borisa B. Hrovata, kronologiju Goldonijeva djela koju je sastavila Natka Badurina te bilješke talijanskoga redatelja Giorgia Strehlera.