Četiri grane Mabinogija najpoznatija je zbirka srednjovjekovnih velških priča. Napisane su na srednjovelškom jeziku, keltskom jeziku-pretku suvremenoga velškoga, i na hrvatski su prevedene izravno s izvornika. Ovo je izdanje prvi prijevod na hrvatski nekog klasičnog djela velške književnosti. Tekst zbirke sačuvan je u samo dva rukopisa, u Bijeloj Rhydderchovoj knjizi (Llyfr Gwyn Rhydderch) te u Crvenoj Hergestovoj knjizi (The Red Book of Hergest), dok su fragmenti dviju priča sačuvani još i u rukopisu Peniarth.

Zbirka je najvjerojatnije nastala na prijelazu iz 11. u 12. stoljeće, još u doba političke neovisnosti Walesa, za što postoje dva snažna argumenta: lingvistički (odsutnost normanskih odnosno francuskih posuđenica, koje su u velški ušle tek nakon normanskih osvajanja) i kulturno-povijesni (odsutnost društvenih oblika karakterističnih za izgrađeni feudalni sustav, koji su u Wales također donijeli tek Normani).

Ove priče o mitskim likovima iz britskih (keltskih) legendi nastale su na temelju pripovjedačke, dakle usmene, predaje koja je sadržavala elemente keltskoga folklora, priče o poganskim bogovima drevnih Kelta, te o njihovu kulturnom obzoru i svjetonazoru, a uz to i motive posuđene iz irske prozne predaje, anglosaksonskih kronika, kao i neke općeeuropske motive.

Važno je, međutim, istaknuti da se ovdje ne radi tek o zabilježenoj usmenoj predaji, već o književnome djelu jednoga, premda nepoznatoga, autora. Elementi stare mitologije ovdje su građa za književni tekst koji se može procjenjivati književnim mjerilima. Živi ali odmjereni stil – jezično jedinstven u sve četiri priče, osjećaj za ritam, vješta upotreba epiteta te siguran opis kulturnoga kruga velške aristokracije 11. stoljeća potvrđuju da se radi o školovanom autoru. Djelo se sastoji od četiri povezane priče. Uz izvornik i prijevod, ovo izdanje sadrži predgovor, bilješke, upute za izgovor velških glasova, bibliografiju, zemljopisne karte te crno-bijele ilustracije.