Kada se 1678. g. prijavio da kao isusovački misionar pođe u područje zvano »Zapadne Indije« i kada je doznao da će biti upućen u Meksiko, hrvatski plemić Ivan Rattkay molio je poglavare da ga pošalju u najtežu misiju. Želja mu je bila ispunjena te je 1680. poslan u pokrajinu Tarahumara na sjeveru Meksika. Tamo je proboravio tri godine, do svoje prerane smrti 1683. godine.

U tom je razdoblju Ivan Rattkay poslao tri izvješća svom provincijalu. U prvom izvješću opisuje putovanje preko Atlantika, u drugome opisuje svoj put u Tarahumaru, život i običaje domorodaca, španjolske posjede i upravu te djelovanje misionara, a u trećem – opsegom najvećem – opisuje tarahumarski narod i zemlju. Izvješća iz Tarahumare sadrže latinski odnosno njemački izvornik i hrvatski prijevod tih triju izvješća

Uz Rattkayeva izvješća knjiga sadrži iscrpnu studiju o životu i djelovanju Ivana Rattkaya, koju je napisao Mijo Korade, bibliografiju, zemljopisne karte i slikovne priloge.

»... S obzirom na vrijeme i opseg Rattkayevih spisa njegovo djelo zauzima posebno mjesto u hrvatskoj kulturnoj baštini. Malo smo u starijoj hrvatskoj povijesti uopće imali putopisaca, misionara i istraživača u dalekim zemljama. Ivan Rattkay ostavio je najstariji zaokružen opus putopisâ na drugi kontinent s opisom određenoga i dotada nepoznatoga kraja. On sustavno bilježi doživljaje s puta od Cádiza do sjevernoga Meksika, a u opisivanju Tarahumare unosi različite elemente: istraživanje prirodnih bogatstava i zemljovid pokrajine, običaje i način života urođenika, političko i vojno ustrojstvo kolonijalne vlasti te djelatnost misionara Nekom čudnom igrom sudbine Tarahumari su uščuvali svoje stare običaje i nemirnu nomadsku ćud više od 300 godina nakon misionareve smrti, dok je njegov zapis o njima ostalo najstarije svjedočanstvo o kontinuitetu njihove tradicije. « (Mijo Korade)