Isusovac Ivan Rattkay (1647.–1683.), misionar, putopisac, istraživač i kartograf, član poznate hrvatske plemićke obitelji Rattkay, rođen je u štajerskome Ptuju, a kao dječak poslan je u Beč za paža na dvor kralja Leopolda I. U Beču je završio gimnaziju kod isusovaca. Odlikovao se je izvanrednim sposobnostima, pa je već vrlo rano, osim materinskoga hrvatskoga, dobro poznavao latinski, njemački, talijanski i francuski jezik. Godine 1664. ulazi u isusovački red te nakon novicijata u Beču studira tri godine filozofiju u Grazu. Potom predaje na gimnazijama u Gorici i u Zagrebu, a zatim u Grazu studira teologiju. Godine 1676. zaređen je za svećenika, a godinu dana kasnije postavljen je za profesora etike u Linzu.

Kada je 1678. g. isusovački general zatražio nove misionare iz njemačkih zemalja za područja nazvana »Zapadne Indije« (Amerika i Filipini), Ivan se prijavio svom provincijalu. Iste je godine s drugim misionarima iz raznih zemalja krenuo iz Genove u Španjolsku. Tamo je na odlazak u Ameriku čekao dvije godine. Flota s Ivanom Rattkayem i njegovim drugovima uplovila je u meksičku luku Vera Cruz 15. rujna 1680. Ivan je molio poglavare da ga pošalju u najtežu misiju, a jedna od takvih bila je Tarahumara na sjeveru Meksika. Želja mu je bila ispunjena. Najprije je bio u misiji Tutuaca, a zatim je postao upraviteljem misije Carichic. Tu je proboravio tri godine, marljivo radeći i pišući izvješća, sve do svoje prerane, zagonetne smrti u Tarahumari 1683. godine.