Više od šest desetljeća proživio je fra Ambroz Testen (1897.–1984.) u raznim samostanima potpuno tiho i samozatajno. Slikanje je otkrio na samom početku svog života i nikad ga se nije zasitio. Djelomično zbog spleta životnih okolnosti, a djelomično zbog vlastite inercije i odsutnosti ambicija, Testen nije proveo ni dana u kakvoj slikarskoj školi ili radionici. Slikao je jer je bio slikar. Nutarnji poriv za likovnim izrazom doživljaja svijeta, vjere i prirode rezultirao je desetljećima neumornog slikanja u raznim tehnikama i formatima, već kako su to prilike dopuštale.

Nakon turista koji su znali slučajno nabasati na lokalnog slikara, godine 1980. na Rabu su Testena otkrili i javnosti predstavili Dalibor Jelavić, Tonko Maroević iIve Šimat Banov. Testenovo slikarstvo predstavljalo je pravo umjetničko otkriće. Uslijedile su tri-četiri godine publiciteta, koje su pokazale da slikara Testena slava uopće ne zanima te da je njegov opus – u obliku gomila dasaka, lesonita, kartona i tek ponekog platna – uglavnom rasut po samostanskim zakutcima i privatnim zbirkama posjetitelja koji su iz Kampora na Rabu otišli s poklonjenim slikama. Lociranje i evidentiranje Testenovih slika pokazalo se zamršenim i napornim dijelom izrade ove knjige. Ambroz Testen umro je 1984. godine, a slava i zanimanje za njegov rad, o čemu svjedoče brojne izložbe kod nas i u inozemstvu, u neprekidnom su usponu.

Ova monografija iscrpno predstavlja umjetnika koji je svoj život proživio takoreći izvan vremena, baveći se svevremenih biblijskim motivima rođenja, muke, ljubavi i nade. Više od 120 reprodukcija, od čega 60 u bojama, autobiografija slikara, esej Ive Šimata Banova, kritički osvrti, bibliografija i popis izložbi, pružaju opširan uvid u jedan izniman život i posve originalno, mnogima nepoznato djelo. Monografija je objavljena u dvije jezične varijante, na hrvatskom i njemačkom jeziku.