Ive Šimat Banov rođen je 1951. godine u Murteru. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, a gimnaziju te studij povijesti umjetnosti i arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Još za studija sudjeluje u brojnim arheološkim istraživanjima (Solin, Bribir, Collentum i drugdje, s prof. D. Rendić-Milošević) te objavljuje eseje i likovne osvrte u brojnim časopisima i tisku (Život umjetnosti,Odjek, Dometi, ČIP, 15 dana, Bulletin HAZU, Danas i dr.). Autor je 20-tak monografija o suvremenim hrvatskim slikarima i kiparima (V. Lipovac, Z. Prica, S. Vuličević, S. Jančić, D. Parać, J. Ambroz Testen i dr.). Objavio je i zbirku eseja i ogleda Glas za nesigurne (1999.).

Pripremio je na desetke tematskih izložbi koje problematiziraju odnos umjetnosti i života, umjetničkog djela i okoliša, itd. Autor je brojnih priloga i stručnih radova iz problematike modernoga hrvatskoga kiparstva, kao i brojnih scenarija i tekstova za filmove o našim umjetnicima.

Bio je selektor hrvatske selekcije na XXIV. međunarodnom bijenalu u Sao Paolu 1998. g., te hrvatski izbornik na Grafičkom bijenalu u Ljubljani 1999. godine. Radio je u Zavodu za zaštitu spomenika kulture (1978.–1980.), u Leksikografskom zavodu »Miroslav Krleža« (1980.–1982.), a od 1983. g. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, danas kao izvanredni profesor.

Magistrirao je 1990. godine s temom Antun Augustinčić – studije (ekvivalent), a doktorirao je s temom Robert Frangeš-Mihanović (1872.–1940.) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Član je strukovnih organizacija (Društvo povjesničara umjetnosti, ULUPUH – Studijska sekcija).