Monografija Stanka Abadžića Zagreb – skice za portret grada popunjava neispunjeno mjesto umjetničke fotografske monografije o našem glavnom gradu kojoj primarna svrha nije komercijalni prikaz Zagreba kao turističke destinacije odnosno katalogiziranje na prvi pogled prepoznatljivih mjesta, spomenika i događaja. Ne umanjujući vrijednost i potrebu takvih publikacija, Abadžić u potpunosti slijedi svoj vlastiti umjetnički i stilski procédé, neopterećen utilitarnošću rezultata svoje osnovne djelatnosti: promatranja. Radijus njegova kretanja obuhvaća cijeli grad, no to ne podrazumijeva samo širinu, već i dubinu njegove percepcije. To znači da njegovo kretanje nije ograničeno samo na golim (površnim, prezaposlenim ili pak nezainteresiranim) okom vidljive lokacije gradskog organizma – ulice-žile i trgove-organe, već i na sitne kapilare – kako u središtu grada tako i na periferiji – za koje je potreban »mikroskop«, odnosno pažljivo oko promatrača te brza ruka snimatelja.

Abadžićevom strpljivom objektivu ne promiče ništa, a njegovo je gledanje umjetnički začudno: on gleda isto što i svi drugi, ali vidi i ono što drugi ne vide: ulomke iz života grada pored kojih i stanovnici Zagreba i njegovi posjetitelji prolaze ne primjećujući ni njihovo postojanje, a kamoli njihove razne dimenzije.

Neupitan je utjecaj Abadžićevih prethodnika i uzora na njegov rad, od Henrija Cartier-Bressona, Mai Manóa, Willyja Ronisa, Toše Dabca... No za razliku od njih, Abadžić živi u današnjem Zagrebu, promatra ga, bilježi, opisuje i omogućuje nam da ga trajno pohranimo u individualnom i kolektivnom sjećanju. Stoga ovom monografijom ostaje trajno zabilježena stvarnost Zagreba u vrijeme Abadžićeve umjetničke zrelosti. Svaka njegova fotografija čuvat će svoju priču, svoj u vremenu zaustavljeni ulomak života grada; upamtit će pojedinosti koje će – i sada i u budućnosti – biti »okidači« sjećanja.

Abadžićev je autorski stil dotjeran, siguran, precizan i prepoznatljiv. Vrhunske fotografije i kvalitetna realizacija knjige daju nov, originalan prilog identitetu Zagreba i svrstavaju ga među one svjetske gradove koji imaju svoju (lijepu ali neuljepšanu) »osobnu iskaznicu«, snimljenu očima i senzibilitetom umjetnika, a ne trgovca.

Zagreb – skice za portret grada čini 130 Abadžićevih fotografija, kojima prethodi predgovor Željka Zorice. Kao i u svojim knjigama i brojnim autorskim projektima, Zorica je i u ovom kratkom tekstu raskošno potvrdio svoju iznimnu perceptivnost, erudiciju i sposobnost interdisciplinarnog, kreativnog pristupa fenomenu grada.

Monografija je objavljena u četiri jezična izdanja (hrvatsko, englesko, njemačko i francusko).