Svojim prijevodom, uvodnim tekstom i popratnim esejima Mladen Machiedo vodi čitatelja kroz najznamenitija djela Giovan Battiste Marina, ključne figure talijanskoga baroka. Pjesme sadržavaju izbor iz zbirki »Lira«, »Galerija«, »Svirala« te iz poeme »Adonis«, najpoznatijega Marinova djela.

Marinova raskošna barokna poetika teži uspostavljanju maksimalnog značenjskog suspensa unutar teksta posredstvom metafora, oksimorona, hiperbola, antiteza i semantičkih dijagonala. »Adonis«, poema posvećena kralju Louisu XIII., isprepliće najpoznatije motive iz antičke mitologije te uz bezbrojne digresije i detaljne opise čini jednu od najduljih pjesama u talijanskoj književnosti, koja obasiže više od 40 tisuća stihova. U tom kolopletu zbivanja, bez stvarne strukture, nedostaje narativno jedinstvo, no upravo se u tome ogleda Marinova narativna inovativnost. U »Adonisu« Marino citira i preuzima književne uzore, od Ovidija, Dantea, Ariosta, Tassa, do svojih suvremenika i uvlači čitatelja u intelektualnu igru, u kojoj mu valja prepoznati izvore i otkriti kako su izmijenjeni. »Adonis« otkriva Marinov koncept pjesničkog stvaranja u kojem sve što postoji može postati objektom novog pjesništva. U »Adonisu« se ogleda i Marinova sklonost najnovijim znanstvenim (npr. pohvala Galileu) i zemljopisnim otkrićima njegova doba. Pri svemu tome Marino s lakoćom postiže virtuozni sklad ritma i rime te tako pred svakog prevodioca postavlja iznimno težak zadatak.

Kako bi sačuvao Marinovu izbrušenost, Mladen Machiedo odlučio se za prozni prijevod (»na pjesnički način«), te tako može maksimalno poštivati autorovu sintaksu, rečenični ritam, pjesničke slike i retoričke figure. Ovakvim traduktološkim rješenjem približava baroknu poeziju izuzetno kićenog stila suvremenom čitatelju.

S obzirom na to hrvatskih prijevoda Marinove poezije dosad nismo imali, ovaj odabir popunjava prazninu i pomoći će naraštajima kako učenika, studenata i predavača, tako i široke publike da upoznaju jednog od najvećih talijanskih pjesnika.