Giovan Battista (Giambattista) Marino (Napulj, 1569. – Napulj, 1625.) najveći je pjesnik talijanskog baroka. Njegova virtuozna lirika, puna neobičih motiva, končeta, nejasnih metafora i pjesničkih slika, igara riječi i zvuka, težila je izazvati »čuđenje« čitatelja. Bio je začetnikom »marinizma«, po njemu nazvanog književnog pravca talijanskog baroknog pjesništva 17. stoljeća.

Napisao je nekoliko tisuća pjesama, od kojih su najvažnije zbirke Rime, Lira,Galerija i Svirala. Ključno njegovo djelo je mitološka poema Adonis (1623.), velika opsegom (45000 stihova) i bez čvrste strukture, ali bogata u stilskom izrazu i kićenoj formi. Veliku popularnost ep duguje senzualnoj priči o ljubavi Venere i Adona, eruditskoj obradi i estetskoj vrsnoći.

Marinov utjecaj na talijansku književnost Seicenta neizmjeran je. Snažno je odjeknuo i u književnostima Francuske, Engleske i Španjolske, a njegov je utjecaj vidljiv i u hrvatskih pjesnika 17. stoljeća (I. Bunić Vučić, Dž. Palmotić, I. Đurđević i dr.).

Ostala djela: Sveta govorenja; Pokolj nevine dječice.