Krunoslav Pranjić rođen je 1931. u Zenici. Diplomirao je i doktorirao pri Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu; od 1956. asistent, pa docent u profesora Ljudevita Jonkea. Njegovom naklonošću osnivač i šef Katedre za stilistiku; od 2001. redoviti profesor u miru. Radni je vijek predavao stilistiku jezika novijih književnosti pisanih štokavskim idiomima. Vazda po osobnome pozivu – jednokratnim predavanjima gostovao na tridesetak europskih i prekomorskih sveučilišta (SAD i Kanada); akademsku 1968./1969. godinu predavao u Department of Slavic Languages & Literatures (University of California, Berkeley), a 1976./1977. i 1992./1993. u Slavish seminarium van der Universiteit Amsterdam. Član je uredništva časopisa Umjetnost riječi, a bio je i urednikom struke u Centralnoj redakciji za II. izdanje Enciklopedije Jugoslavije. Prevodio je beletristiku i esejistiku iz ruskoga, engleskoga i francuskoga. Autorske knjige: Jezik i književno djelo (11968., 21972., 31984.), Jezik i stil Matoševe pripovjedačke proze (1972.), Jezikom i stilom kroza književnost(11986., 21991.) i Iz-Bo-sne k Europi (1998.).