Vladan Švacov rođen je u Zagrebu 1930. godine. Diplomirao je filozofiju na Filozofskome fakultetu i režiju na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao je s temom hermeneutike i egzistencijalizma. Početkom 1960-ih počinje raditi na Akademiji dramske umjetnosti kao asistent Ranka Marinkovića. Nastavljajući tradiciju Gavelline škole, predaje studentima na svim odsjecima Akademije. Predavao je i antičku i suvremenu dramu, a specijalizirao se za temelje dramaturgije. Za studente režije objavio je udžbenik dramaturgije u kojem se oslanja na teorijske postavke Hansa-Georga Gadamera, Martina Heideggera i Karla Jaspersa.

Uz rad na Akademiji aktivno se bavio i režijom. U kazalištu »Komedija« režirao je brojne opere i operete (Lijepa Helena, Prosjačka opera, Mahagonij, Orfej u podzemlju, Šišmiš), a operu Jakova Gotovca Ero s onoga svijeta režirao je u HNK u Zagrebu i HNK u Osijeku. Osim glazbeno-scenskih djela, režirao je i drame te je ubrzo nakon svjetske premijere u zagrebačkoj »Komediji« režirao IonescovogNosoroga, Ćelavu pjevačicu i Stolice.

U ansamblu »Lado« amaterski je plesao folklor, a kasnije je režirao brojne profesionalne nastupe tog ansambla.

Njegov rad posvećen kazalištu obuhvaća i brojne prijevode opernih libreta s njemačkog i talijanskog jezika. U suradnji s Nikolom Batušićem priredio je knjigu opernih libreta Vatroslava Lisinskog, a bio je koautor knjige Uvod u književnostte monografije o Lovri Matačiću.

Godine 1976. objavio je knjigu Temelji dramaturgije, ključno djelo hrvatske teatrologije i prvi cjeloviti pristup teorijskim problemima dramaturgije na prostoru bivše Jugoslavije.

Knjigu Antička dramaturgija – Antropografija antičke drame dovršio je, ali nije dospio objaviti za života.

Umro je u Zagrebu 2004. godine.