Niels Bohr rođen je 1885. g. u Kopenhagenu, u obitelji vrhunskih danskih intelektualaca. Doktorat iz fizike obranio je 1911. g., a 1916. postao je profesor teorijske fizike na Kopenhaškom sveučilištu. Utemeljio je i od 1921. do smrti (1962.) vodio čuveni Institut za teorijsku fiziku u Kopenhagenu. U njemu su radili ili s njime surađivali svi vodeći fizičari onoga doba. Bohrova znanstvena karijera bila je duga, plodna i iznimno utjecajna. U ranome razdoblju, njegovu suradnju s Ernestom Rutherfordom obilježio je rad na kvantnoj teoriji strukture atoma. Za svoja otkrića na tom području dobio je 1922. g. Nobelovu nagradu za fiziku. Brojni rezultati daljnjega Bohrova znanstvenoga rada (npr. »Bohrov« model atoma, kvantni skok, Kopenhaška interpretacija kvantne mehanike, princip komplementarnosti, struktura jezgre atoma, teorija cijepanja jezgre, itd.) i njegova intenzivna suradnja s drugim znanstvenicima, pridonijeli su naglom razvoju kvantne teorije i atomske fizike u prvoj polovini 20. stoljeća. Osim za fiziku, Bohr je bio živo zainteresiran za filozofiju i umjetnost, a posebno se bavio utjecajem koji nove spoznaje u fizici vrše na sve sfere ljudskoga znanja. Tridesetih godina 20. stoljeća Bohr je aktivno pomagao znanstvenicima i drugim intelektualcima koji su bili prisiljeni napustiti Njemačku zbog politike nacističkih vlasti. Nakon njemačke okupacije Danske (1941.) odbio je surađivati s nacističkim vlastima te je 1943. g., uz pomoć britanske vlade, napustio domovinu. Iste godine priključio se je znanstvenicima u Los Alamosu na projektu »Manhattan«, koji je imao za cilj stvaranje atomske bombe. Vrlo je brzo uvidio goleme političke implikacije toga projekta te je nastojao ukazati na opasnosti koje iz njega proizlaze i energično se zalagao za stvaranje otvorene i miroljubive svjetske zajednice. U svojoj nagrađenoj drami Kopenhagen poznati britanski dramatičar Michael Frayn prikazao je na primjeru Nielsa Bohra i Wernera Heisenberga složenost odnosa znanosti i (osobne i društvene) odgovornosti.