Mirko Dražen Grmek (1924.–2000.), prvi je hrvatski povjesnik medicine. Studij medicine završio je u Zagrebu 1951. g., a od 1952. do 1960. bio je voditelj Odjela za povijest medicine Instituta za medicinska istraživanja. Na njegov poticaj, spajanjem nekoliko ustanova koje su se bavile poviješću medicine i farmacije, osnovan je 1960. g. Institut za historiju nauka JAZU (današnji Zavod za povijest i filozofiju znanosti HAZU), kojemu je bio direktor od osnutka do 1963. g. Doktorirao je iz povijesti medicine 1958. g. Proučavao je doprinos nekih naših liječnika domaćoj i svjetskoj medicini (Santorio, Baglivio, Grisogono, Lalangue), veze Hrvata s padovanskim sveučilištem, zdravstvene prilike u Dalmaciji u vrijeme francuske uprave, tragove antičke medicine u našim krajevima, dubrovačku karantenu, i dr. Bio je glavni urednik Liječničkoga vjesnika, za vrijeme izlaženja prvoga izdanja Medicinske enciklopedije bio je pomoćnik glavnoga urednika dr. Ante Šercera, a nakon njegove smrti dovršio je drugo izdanje. Od 1963. g. Grmek je živio u Parizu. Od 1973. držao je katedru za Povijest biologije i medicine na uglednoj École Pratique des Hautes Études. Bio je i dalje profesor Medicinskoga fakulteta u Zagrebu te gostujući profesor sveučilišta u Berkeleyu, Los Angelesu, Rimu, Ženevi i Lausannei. Bio je dopisni član HAZU, član nekoliko drugih akademija, počasni doktor više uglednih sveučilišta te nositelj francuskoga odličja Legije časti.