Što je uloga intelektualca u sudbini vlastitoga naroda? Ima li pravo ostati u svojoj kuli bjelokosnoj i baviti se samo znanošću? U proljeće 2002. g. Marinko Šišak razgovarao je s Edom Pivčevićem, filozofom koji 1956. godine iz Hrvatske otišao najprije u Njemačku, a potom u Veliku Britaniju, gdje je do umirovljenja predavao filozofiju na Sveučilištu u Bristolu. Događaji iz Pivčevićeva života u Hrvatskoj za vrijeme i neposredno nakon Drugoga svjetskog rata te tijekom njegova školovanja, zajedno s Pivčevićevom životnom pričom koja slijedi nakon njegova odlaska u inozemstvo, živo ocrtavaju njegov biografsko-intelektualni profil. Razgovori također živo opisuju i stanje u filozofskim krugovima u Njemačkoj i Velikoj Britaniji u drugoj polovici 20. stoljeća, s obzirom da se Pivčević u njima kretao čitavoga svog radnog vijeka. Posebno su zanimljivi Pivčevićevi komentari političkoga sustava nekadašnje Jugoslavije: od analize ideološke podloge tadašnjih zbivanja, do osobnoga iskustva pojedinca-disidenta (što je postao već kao gimnazijalac, postavljajući »pogrešna« pitanja) koji je zaradio UDB-in dosje svojim intelektualnim, kulturnim i političkim djelovanjem te kontaktima s tadašnjem sustavu nepoćudnim osobama (npr. Gotovac, Supek, Kušan, Cviić, Pavletić). U jednom je trenutku čak – kao strani državljanin – dobio izgon iz zemlje i petogodišnju zabranu povratka.

Kao mali uzorak Pivčevićeva rada i intelektualnoga interesa, knjizi razgovora dodano je jedno poglavlje iz njegove glavne knjige The Concept of Reality, u prijevodu dr. Stipe Kutleše.